nakon duuugo wremena....XD
eh ewo i mene......nakon nekih 9mjeseci......ne znam zasto ponowo pisem,wec sam se odwikla od bloggera......prije je bio zaraza dok sad...XD
citam ew neke blogowe od raje,pa me to i podstaknu na ponowNo pisanje.....
uspomene se vracaju citajuci.....osnowna skola,raja,nastawnici,furanja kroz skolske hodnike,ni manje ni wise-skolski wc-e XD,kabinet biologije i onaj kostuR...hihihih,skolski hol,sjedenje na klupama poslije nastawe,poligon....u jednom trenutku swe uspomene.....prewise za mene........bili su to nezaborawni dani...dani odrastanja......padali smo zajedno,ustajali zajedno........bili smo u oblacima.....nije nam bilo kraja....generacija....:(
bole uspomene......suze samo nawiru......sjecam se,nekada smo bili jedno.....a sada nas je ziwot razdvojio......heh......nekada smo bukwalno jeli zajedno,sada se NEKI ocima ne mozemo gledat....jadno....zalosno.....ni slutili nismo da ce owako biti,barem ja djewojcica koja je u swemu trazila pozitiwu,uwijek gledala stwari sa wedrije strane,mislila sam zauwijek cemo biti zajedno......naiwna bila.....koliko god da se trudimo,sawrseno swe ne moze biti.........:(
plakali,patili,smijali se,swadjali se,mirili se........zajedno :(
sada samo swi nowom jatu poletjeli........neki zale za starim,neki ne.....neke upomene bole,dok neke ne......neki i dan danas wole,neki ne....
nowi ziwot je tu,nowe prepreke......koracamo,borimo se......ponowo ispocetka.....ali owaj put sami.....
ipak nowi prijatelji su tu,cekaju na nas dok mi zalimo za prosloscu......zowu nas......hrabro nastavljamo.....ali neki zastaju,wracaju se na stare dane.....neki idu,bore se......zele da opstanu....neki idu prawim putem dok su se neki wec upropastili....zalim ih.....
priznajem da koracam hrabro kroz ziwot,zelim da opstanem......nekada zastanem na cas,sjetim se swega,ali opet nastawim.......idem,polako,pocinjem da letim medjutim padnem....i swe tako.......kazu ziwot je takaw......mnogo padowa i uspona je pred nama......ali polako.....tu smo,hwala Bogu ziwi smo,zdrawi smo.....mozda nismo kao prije,ali ipak smo nekim dijelom zajedno.....tanka nit nas powezuje.....nit sjecanja,nit uspomena,nit djetinjstwa....
prewise je uspomena da bi se swe tako lako zaborawilo.....
zelim da znate.......uwijek cu biti tu,sta god i kako god.....uwijek cete imati mene za prijatelja i uwijek mozete racunati na mene......


eh evo mene.........nisam dugo bila pa reko da navrnem malo da vidim sta ovdje ima...:P.....ocigledno da je sve po starom bash kao i kod mene.......postoji mogucnost da sutra odem na more ali naravno bez roditelja,mislim josh je na razmatranju ali eto da vam kazem.....hehehe.....nesto mi se i ne ide,mozda vam zvuci cudno ali tako je......malo prije sam citala neke blogove i ovaj mi se bash nekako svidjeo,izgleda da je tek otvoren ali je extra......



